Pravilna prehrana za zamorce
glodavci

Pravilna prehrana za zamorce

Za normalan život i reprodukciju, zamorac treba dobru ishranu. 

Hrana mora sadržavati u dovoljnoj količini i potrebnom omjeru one elemente koji se u organizmu životinje troše za stvaranje energije, rast novih stanica i tkiva. Životinja treba proteine, masti i ugljikohidrate, vitamine, minerale i vodu. Niti jedna vrsta hrane, uzeta zasebno, nema skup svih hranjivih tvari potrebnih za normalno funkcioniranje organizma. Životinja ih može dobiti samo ako je prehrana pravilno sastavljena. A za to amater mora imati barem opću predodžbu o značaju pojedinih elemenata hrane i biti sposoban sastavljati dijete uzimajući u obzir doba godine, način držanja, biološke i fizičke karakteristike njegov ljubimac. 

Za pravilnu prehranu životinja u zatočeništvu potrebno je znati što one jedu u prirodi. Osim toga, dnevni unos hrane ovisi o veličini i starosti životinje. Mlade životinje trebaju relativno više hrane od odraslih. Omjer različitih vrsta hrane može varirati ovisno o vanjskim uvjetima (temperatura), fiziološkom stanju životinje. Individualne karakteristike pojedinaca iste vrste također su sjajne: neki bolje jedu žitarice, drugi više vole bijeli kruh. Vrlo je važno održavati apetit životinje. Da bi se to postiglo, hrana se diverzificira sjemenkama raznih biljaka, proizvodima, a životinji se ne daje ista hrana svaki dan. Količina hrane po danu određuje se empirijski, unatoč činjenici da su norme i dijete za svaku dobnu skupinu odavno razvijene za zamorce. Životinje moraju pojesti cijelu dnevnu normu hrane bez traga. Ne smije im se dopustiti da iz hranilice biraju samo svoju omiljenu hranu, a da ostalo ostane netaknuto. 

Najveći postotak uginuća životinja kod kuće daju gastrointestinalne bolesti, koje se u većini slučajeva javljaju zbog nepridržavanja mjera za njihovo sprječavanje tijekom hranjenja. Zato je vrlo važno promatrati higijenu, prehranu (dijetu) i režim hranjenja. Ne preporuča se često mijenjati sastav hrane. Veliku važnost treba pridati uravnoteženoj prehrani, jer većina bolesti zamoraca nastaje zbog nepravilne prehrane. Kršenje crijevne flore potrebne za razgradnju celuloze može dovesti do smrti životinje. Nekvalitetna hrana također može uzrokovati ozbiljne bolesti. Hrana treba sadržavati 15% grubih vlakana, 20% sirovih bjelančevina i 4% životinjskih bjelančevina. Sijena uvijek mora biti dostupno u dovoljnim količinama. 

Sva hrana kupljena na tržištu mora biti prosijana, očišćena, oprana u toploj vodi i potom osušena na otvorenom. Ovako tretirani čuvaju se u zatvorenim posudama kako im glodavci koji su prijenosnici raznih bolesti nemaju pristup. 

Zamorac pripada redu glodavaca i hrani se biljnom hranom. Ljeti jede razno zelje, a zimi grubu i sočnu hranu. 

Zamorci, kao i polumajmuni (lemuri), majmuni i ljudi, spadaju u one malobrojne sisavce koji nisu u stanju samostalno sintetizirati vitamin C (askorbinsku kiselinu) u svom tijelu. To znači da svoju potrebu za njim moraju u potpunosti zadovoljiti hranom koju uzimaju. 

Istovremeno, u normalnim uvjetima, zamorcu je potrebno 16 mg vitamina dnevno, au stresnoj situaciji, s povećanim rizikom od zarazne bolesti, te tijekom trudnoće do 30 mg vitamina C po kilogramu težine. 

Stoga je potrebno voditi računa o sadržaju vitamina C u različitim vrstama stočne hrane. Nema opasnosti od predoziranja. 

Za normalan život i reprodukciju, zamorac treba dobru ishranu. 

Hrana mora sadržavati u dovoljnoj količini i potrebnom omjeru one elemente koji se u organizmu životinje troše za stvaranje energije, rast novih stanica i tkiva. Životinja treba proteine, masti i ugljikohidrate, vitamine, minerale i vodu. Niti jedna vrsta hrane, uzeta zasebno, nema skup svih hranjivih tvari potrebnih za normalno funkcioniranje organizma. Životinja ih može dobiti samo ako je prehrana pravilno sastavljena. A za to amater mora imati barem opću predodžbu o značaju pojedinih elemenata hrane i biti sposoban sastavljati dijete uzimajući u obzir doba godine, način držanja, biološke i fizičke karakteristike njegov ljubimac. 

Za pravilnu prehranu životinja u zatočeništvu potrebno je znati što one jedu u prirodi. Osim toga, dnevni unos hrane ovisi o veličini i starosti životinje. Mlade životinje trebaju relativno više hrane od odraslih. Omjer različitih vrsta hrane može varirati ovisno o vanjskim uvjetima (temperatura), fiziološkom stanju životinje. Individualne karakteristike pojedinaca iste vrste također su sjajne: neki bolje jedu žitarice, drugi više vole bijeli kruh. Vrlo je važno održavati apetit životinje. Da bi se to postiglo, hrana se diverzificira sjemenkama raznih biljaka, proizvodima, a životinji se ne daje ista hrana svaki dan. Količina hrane po danu određuje se empirijski, unatoč činjenici da su norme i dijete za svaku dobnu skupinu odavno razvijene za zamorce. Životinje moraju pojesti cijelu dnevnu normu hrane bez traga. Ne smije im se dopustiti da iz hranilice biraju samo svoju omiljenu hranu, a da ostalo ostane netaknuto. 

Najveći postotak uginuća životinja kod kuće daju gastrointestinalne bolesti, koje se u većini slučajeva javljaju zbog nepridržavanja mjera za njihovo sprječavanje tijekom hranjenja. Zato je vrlo važno promatrati higijenu, prehranu (dijetu) i režim hranjenja. Ne preporuča se često mijenjati sastav hrane. Veliku važnost treba pridati uravnoteženoj prehrani, jer većina bolesti zamoraca nastaje zbog nepravilne prehrane. Kršenje crijevne flore potrebne za razgradnju celuloze može dovesti do smrti životinje. Nekvalitetna hrana također može uzrokovati ozbiljne bolesti. Hrana treba sadržavati 15% grubih vlakana, 20% sirovih bjelančevina i 4% životinjskih bjelančevina. Sijena uvijek mora biti dostupno u dovoljnim količinama. 

Sva hrana kupljena na tržištu mora biti prosijana, očišćena, oprana u toploj vodi i potom osušena na otvorenom. Ovako tretirani čuvaju se u zatvorenim posudama kako im glodavci koji su prijenosnici raznih bolesti nemaju pristup. 

Zamorac pripada redu glodavaca i hrani se biljnom hranom. Ljeti jede razno zelje, a zimi grubu i sočnu hranu. 

Zamorci, kao i polumajmuni (lemuri), majmuni i ljudi, spadaju u one malobrojne sisavce koji nisu u stanju samostalno sintetizirati vitamin C (askorbinsku kiselinu) u svom tijelu. To znači da svoju potrebu za njim moraju u potpunosti zadovoljiti hranom koju uzimaju. 

Istovremeno, u normalnim uvjetima, zamorcu je potrebno 16 mg vitamina dnevno, au stresnoj situaciji, s povećanim rizikom od zarazne bolesti, te tijekom trudnoće do 30 mg vitamina C po kilogramu težine. 

Stoga je potrebno voditi računa o sadržaju vitamina C u različitim vrstama stočne hrane. Nema opasnosti od predoziranja. 

Ostavi odgovor